Meal Seç / Sure Seç

Ash-Shu'arâ' Suresi

(BOSNIAN) QURAN


26 - Ash-Shu'arâ'
Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,
        
1. Ta-sin-mim.
2. Ovo su ajeti Knjige jasne!
3. Zar }e{ ti sebe uni{titi zato {to ovi ne}e da postanu vjernici?
4. Kad bismo htjeli, Mi bismo im s neba jedan znak poslali pred kojim bi oni {ije svoje sagnuli.
5. I njima ne do|e nijedna nova opomena od Milostivoga, a da se od nje ne okrenu.
6. Oni pori~u, - pa, sti}i }e ih sigurno posljedice onoga ~emu se izruguju.
7. Zar oni ne vide kako ~inimo da iz zemlje ni~e svakovrsno bilje plemenito?
8. To je, doista, dokaz, ali ve}ina njih ne vjeruje,
9. a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.
10. A kad je Gospodar tvoj Musaa zovnuo: "Idi narodu koji se prema sebi ogrije{io,
11. narodu faraonovu, ne bi li se Allaha pobojao", -
12. on je rekao: ""Gospodaru moj, bojim se da me oni u la` ne utjeraju,
13. da mi ne postane te{ko u du{i i da mi se jezik ne saplete; zato podaj poslanstvo i Harunu,
14. a ja sam njima i odgovoran, pa se pla{im da me ne ubiju".
15. "Ne}e!" re~e On. "Idite obojica sa dokazima Na{im, Mi }emo s vama biti i slu{ati.
16. Oti|ite faraonu i recite: ,Mi smo poslanici Gospodara svjetova,
17. dopusti da sinovi Israilovi po|u s nama!’"
18. "Zar te me|u nama nismo gojili dok si dijete bio i zar me|u nama tolike godine `ivota svoga nisi proveo?" – re~e faraon –
19. "i uradio si nedjelo koje si uradio i jo{ si nezahvalnik?"
20. "Ja sam onda ono uradio nehotice" – re~e,
21. "a od vas sam pobjegao zato {to sam se vas bojao, pa mi je Gospodar moj mudrost darovao i poslanikom me u~inio.
22. A dobro~instvo koje mi prebacuje{ - da nije to {to si sinove Israilove robljem u~inio?"
23. "A ko je Gospodar svjetova?" – upita faraon.
24. "Gospodar nebesa i Zemlje i onoga {to je izme|u njih, ako vjerujete" – odgovori on.
25. "^ujete li ?" – re~e onima oko sebe faraon.
26. "Gospodar va{ i Gospodar va{ih davnih predaka" – re~e Musa.
27. "Poslanik koji vam je poslan, uistinu, je lud" – re~e faraon.
28. "Gospodar istoka i zapada i onoga {to je izme|u njih, ako pameti imate" – re~e Musa.
29. A faraon re~e: "Ako bude{ kao boga nekog drugog osim mene priznavao, sigurno }u te u tamnicu baciti!"
30. "Zar i onda kad ti budem o~igledan dokaz donio?" – upita on.
31. "Pa daj ga, ako isitnu govori{!" – re~e faraon.
32. I Musa baci {tap svoj, kad on – zmija prava,
33. a onda izvadi ruku iz njedara, kad ona, onima koji su gledali – bijela.
34. "Ovaj je zaista vje{t ~arobnjak: - re~e glave{inama oko sebe faraon -,
35. "ho}e da vas ~arolijom svojom iz zemlje va{e izvede. Pa {ta savjetujete?"
36. "Ostavi njega i brata njegova!" – reko{e -, "a u gradove po{alji da saklupljaju,
37. sve ~arobnjake vje{te }e ti dovesti."
38. i ~arobnjaci se u odre|eno vrijeme i ozna~enog dana sabra{e,
39. a narodu bi re~eno: "Ho}ete li se iskupiti
40. da budemo uz ~arobnjake, ako oni budu pobjednici!’
41. A kad do|o{e, ~arobnjaci faraona upita{e: "Da li }e nama, doista, pripasti nagrada ako mi budemo pobjednici?
42. "Ho}e""- odgovori on –"bi}ete tada sigurno meni najbli`i."
43. Musa im re~e; "Bacite ono {to `elite da bacite!"
44. I oni pobaca{e konope svoje i {tapove svoje i reko{e" "Tako nam dostojanstva faraonova, mi }emo svakako pobijediti!"
45. Zatim Musa baci svoj {tap, koji, odjednom, proguta ono {to su oni la`no izveli.
46. ^arobnjaci se onda na tle baci{e
47. i reko{e: "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova,
48. Gospodara Musaova i Harunova!’
49. "Da povjerujete njemu prije dopu{tenja moga!" – viknu faraon. – "On je va{ u~itelj, on vas je ~arobnja{tvu nau~io – a vi }ete zapamtiti; poodsijeca}u vam ruke i noge va{e unakrst i sve }u vas porazapinjati!’
50. "Ni{ta stra{no!" – reko{e oni -, "mi }emo se Gospodaru svome vratiti.
51. Mi se nadamo da }e nam Gospodar na{ grijehe na{e oprostiti zato {to smo prvi vjernici."
52. I Mi objavismo Musau: "Kreni no}u s robovima Mojim, ali bi}ete gonjeni."
53. I faraon posla po gradovima sakuplja~e:
54. "Ovih je zaista malo
55. i rasrdili su nas,
56. a mi smo svi budni!"
57. I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka,
58. iz riznica i dvoraca divnih.
59. Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to nasiljede sinovi Israilovi.
60. I oni ih, kad se sunce ra|alo, sustigo{e.
61. pa kad jedni druge ugleda{e, drugovi Musaovi povika{e: "Samo {to nas nisu stigli!"
62. "Ne}e!" – re~e on – "Gospodar moj je sa mnom, On }e mi put pokazati."
63. I Mi objavismo Musau: "Udari {tapom svojim po moru!" – i ono se rastavi i svaki bok njegov bija{e kao veliko brdo;
64. i Mi onda tamo one gruge pribli`ismo –
65. a Musaa i sve one koji bijahu s njim spasismo –
66. i one druge potopismo.
67. To je, zaista, pouka, i ve}ina njih nisu bili vjernici
68. a Gospodar tvoj je, doista, Silan i Milostiv.
69. i ka`i im vijest o Ibrahimu
70. kada je oca svoga i narod svoj upitao: "^emu se vi klanjate?"
71. a oni odgovorili: "Klanjamo se kumirima i povazdan im se molimo",
72. on je rekao: "Da li vas oni ~uju kad se molite,
73. ili, da li vam mogu koristiti ili na{koditi?"
74. "Ne," – odgovori{e, "ali mi smo upamtili pretke na{e kako tako postupaju."
75. "A da li ste razmi{ljali" – upita on – "da su oni kojima se klanjate
76. vi i kojima su se klanjali davani preci va{i,
77. doista, neprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova,
78. koji me je stvorio i na pravi put uputio,
79. i koji me hrani i poji,
80. i koji me, kad se razbolim, lije~i,
81. i koji }e mi `ivot oduzeti, i koji }e me poslije o`ivjeti,
82. i koji }e mi, nadam se, pogre{ke moje na Sudnjem danu oprostiti!
83. Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me me|u one koji su dobri
84. i u~ini da me po lijepom spominju oni {to }e poslije mene do}i,
85. i u~ini me jednim od onih kojima }e{ d`ennetske blagodati darovati, -
86. i ocu mome oprosti, on je jedan od zalutalih –
87. i ne osramoti me na Dan kad }e ljudi o`ivljeni biti,
88. na Dan kada ne}e nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti,
89. samo }e onaj koji Allahu srca ~ista do|e spasen biti."
90. I d`ennet }e se ~estitima pribli`iti,
91. a d`ehennem zalutalima ukazati,
92. i re}i }e im se: "Gdje su oni kojima ste se klanjali,
93. a niste Allahu; mogu li vam oni pomo}i, a mogu li i sebi pomo}i?"
94. pa }e i oni i oni koji su ih u zabludu doveli u nj biti ba~eni,
95. i vojske Iblisove – svi zajedno.
96. I oni }e, sva|aju}i se u njemu, govoriti:
97. "Allaha nam, bili smo, doista, u o~itoj zabludi
98. kad smo vas s Gospodarom svjetova izjedna~avali,
99. a na stranputicu su nas naveli zlikovci,
100. pa nemamo ni zagovornika,
101. ni prisna prijatelja, -
102. da nam je samo da se povratimo, pa da postanemo vjernici!"
103. u tome je pouka, ali ve}ina ovih nisu vjernici,
104. a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv.
105. I Nuhov narod je smatrao la`nim poslanike.
106. Kad im brat njihov Nuh re~e: "Kako to da se Allaha ne bojite?
107. Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,
108. zato se bojte Allaha i budite poslu{ni meni!
109. Za ovo od vas ne tra`im nikakve nagrade, mene }e Gospodar svjetova nagraditi,
110. zato se bojte Allaha i budite poslu{ni meni!" –
111. oni reko{e; "Kako da te poslu{amo, kad te najni`i sloj ljudi slijedi?"
112. "Ne znam je {ta oni rade" – re~e on,
113. "svi }e pred Gospodarom mojim, da znate, ra~un polagati,
114. a ja vjernike ne}u otjerati,
115. ja samo javno opominjem!"
116. "Ako se ne okani{, o Nuhu!" – reko{e oni -, "bi}e{ sigurno kamenovan!"
117. "Gospodaru moj," – re~e on – "narod moj me u la` utjeruje,
118. pa Ti meni i njima presudi i mene i vjernike koji su sa mnom spasi!’
119. I Mi smo njaga i one koji su bili uz njega u la|i krcatoj spasili,
120. a ostale potopili.
121. To je pouka, ali ve}ina ovih nisu vjernici,
122. a Gospodar tvoj je zaista Silan i Milostiv.
123. I Ad je smatrao la`nim poslanike.
124. Kad im brat njihov Hud re~e: "Kako to da se Allaha ne bojite?"
125. Ja sam vam ,sigurno, poslanik pouzdani,
126. zato se bojte Allaha i budite poslu{ni meni!
127. Za ovo od vas ne tra`im nikakve nagrade, mene }e Gospodar svjetova nagraditi.
128. Za{to na svakoj uzvi{ici palate zidate, druge ismijavaju}i,
129. i podi`ete utvrde kao da }ete vje~no `ivjeti,
130. a kad ka`njavate, ka`njavate kao silnici/
131. Bojte se Allaha i meni budite poslu{ni!
132. Bojte se onoga koji vam daruje ono {to znate:
133. daruje vam stoku i sinove,
134. i ba{~e i izvore.
135. Ja se, doista, bojim, za vas na Velikom danu patnje" –
136. reko{e oni: "Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik,
137. ovako su i narodi davna{nji vjerovali,
138. i mi ne}emo biti mu~eni."
139. I oni su nastavili da ga u la` utjeruju, pa smo ih Mi uni{tili. To je pouka, ali ve}ina ovih ne}e da vjeruje,
140. a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv.
141. I Semud je smatrao la`nim poslanike.
142. Kad im brat njihov Salih re~e: "Kako to da se Allaha ne bojite?
143. Ja sa vam, sigurno, poslanik pouzdani.
144. zato se bojte Allaha i budite poslu{ni meni!
145. Za ovo od vas ne tra`im nikakve nagrade, mene }e Gospodar svjetova nagraditi.
146. Zar mislite da }ete ovdje biti ostavljeni bezbjedni,
147. u vrtovima i me|u izvorima.
148. u usjevima i me|u palmama sa plodovima zrelim?
149. Vi u brdima vrlo spretno ku}e kle{ete.
150. zato se bojte Allahai poslu{ni meni budite.
151. i ne slu{ajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju,
152. koji na Zemlji ne zavode red ve} nered uspostavljaju" –
153. reko{e oni: "Ti si samo op~injen;
154. ti si ~ovjek, kao i mi; zato nam donesi jedno ~udo ako je istina to {to govori{!"
155. "Evo to je kamila" – re~e on -, "u odre|eni dan ona }e piti, a u poznati dan vi.
156. i ne u~inite joj nikakvo zlo da vas ne bi stigal patnja na Velikom danu!’
157. Ali, oni je zakla{e i potom se pokaja{e.
158. i sti`e ih kazna. To je pouka, ali ve}ina ovih ne}e da vjeruje,
159. a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv
160. I Lutov narod je smatrao la`nim poslanike.
161. Kad im njihov brat Lut re~e: "Kako to da se ne bojite?
162. Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,
163. zato se bojte Allaha i budite poslu{ni meni!
164. Za ovo od vas ne tra`im nikakve nagrade, mene }e Gospodar svjetova nagraditi.
165. Za{to vi, mimo sav svijet, sa mu{karcima op}ite,
166. a `ene svoje, koje je za vas Gospodar va{ stvorio, ostavljate? Vi ste ljudi koji svaku granicu zla prelazite" –
167. reko{e oni: "Ako se ne okani{, o Lute, bi}e{ sigurno prognan."
168. "Ja se gnu{am toga {to vi radite!" – re~e on;
169. "Gospodaru moj, sa~uvaj mene i porodicu moju kazne za ono {to oni rade!’
170. I Mi smo sa~uvali njega i porodicu njegovu – sve,
171. osim starice koja je ostala sa onima koji su kaznu iskusili,
172. a zatim smo ostale uni{tili
173. spustiv{i na njih ki{u, - a stra{ne li ki{e za one koji su opomenuti bili!
174. To je pouka, ali ve}ina ovih ne}e da vjeruje,
175. a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv.
176. I stanovnici Ejke su u la` ugonili poslanike.
177. kad im [uajb re~e: "Kako to da se ne bojite?
178. Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,
179. zato se bojte Allaha i budite poslu{ni meni!
180. Za ovo od vas ne tra`im nikakve nagrade, mene }e Gospodar svjetova nagraditi.
181. Pravo mjerite na litru i ne zakidajte
182. a na kantaru ispravnom mjerom mjerite,
183. i ljudima prava njihova ne umanjujte i zlo po Zemlji, nered prave}i, ne ~inite,
184. i Onoga koji je stvorio vas i narode davna{nje bojte se" –
185. reko{e oni; "Ti si samo op~injen;
186. i ti si samo ~ovjek kao i mi; za nas si ti, doista, la`ac pravi;
187. zato spusti na nas kaznu s neba, ako istinu govori{!"
188. "Gospodar moj dobro zna {ta vi radite" – re~e on.
189. I oni su nastavili da ga u la` utjeruju pa ih je stigla kazna iz oblaka; a to je bila kazna jednog stra{nog dana.
190. To je pouka, ali ve}ina ovih ne}e da vjeruje,
191. a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv.
192. I Kur’an je sigurno objava Gospodara svjetova;
193. donosi ga povjerljivi D`ibrili
194. na srce tvoje, da opominje{
195. na jasnom arapskom jeziku;
196. on je spomenut u knjigama poslanika prija{njih, -
197. zar ovima nije dokaz to {to za njega znaju u~eni ljudi sinova Israilovih?
198. A da ga objavljujemo i nekom ne-Arapu.
199. pa da im ga on ~ita, opet u nj ne bi povjerovali.
200. Eto, tako ga Mi u srca gre{nika uvodimo,
201. oni u nj ne}e vjerovati dok ne do`ive patnju nesnosnu,
202. koja }e im iznenada do}i, kad je najmanje budu o~ekivali,
203. pa }e re}i: "Ho}e li nam se imalo vremena dati?"
204. Za{to oni kaznu Na{u po`uruju?!
205. [ta ti misli{, ako im Mi dopu{tamo da godinama u`ivaju,
206. i naposljetku ih sna|e ono ~ime im se prijeti,
207. zar }e imati {ta od slatkog `ivota koji su provodili?
208. Mi nijedan grad nismo razorili prije nego su im do{li oni koji su ih opominjali
209. da bi pouku primili; Mi nismo nepravedni bili.
210. Kur’an ne donose {ejtani,
211. nezamislivo je da to oni ~ine; oni to nisu kadri,
212. oni nikako ne mogu da ga prislu{kuju.
213. Zato se, mimo Allaha, ne moli drugom bogu – da ne bi bio jedan od onih koji }e biti mu~eni!
214. I opominji rodbinu svoju najbli`u
215. i budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede!
216. A ako te ne budu poslu{ali, ti reci: "Ja nemam ni{ta s tim {to vi radite."
217. I pouzdaj se u Silnoga i Milostivog,
218. koji te vidi kada ustane{
219. da sa ostalima molitvu obavi{,
220. jer On, doista, sve ~uje i sve zna.
221. Ho}u li vam kazati kome dolaze {ejtani?
222. Oni dolaze svakom la{cu, gre{niku,
223. oni prislu{kuju, - i ve}inom oni la`u.
224. A zavedeni slijede pjesnike.
225. Zar ne zna{ da oni svakom dolinom blude
226. i da govore ono {to ne rade,
227. tako ne govore samo oni koji vjeruju i dobra djela ~ine, i koji ~esto Allaha spominju, i koji uzvra}aju kad ih ismijavaju. A mnogobo{ci }e sigurno saznati u kakvu }e se muku uvaliti.
KURAN uygulamasını telefonunuza siz de yükleyin: